čartizam (engl. chartism), prvi masovni radnički pokret brit. radnika 1830-ih i 1840-ih uzrokovan teškim ekon. položajem radnika i njihovom polit. obespravljenošću, koja je trajala i nakon liberalne reforme Parlamenta iz 1832. Organizacijsko središte pokreta bilo je Londonsko radničko društvo (London Workingmen’s Association), pod vodstvom Williama Lovetta, pristaše utopističkoga socijalist. sustava R. Owena; program pokreta formuliran je u dokumentu nazvanome Narodna povelja (People’s charter, 1838), pa otuda i ime pokreta. Sadržavao je ove zahtjeve: 1) opće pravo glasa za muškarce s navršenom 21. godinom; 2) parlament koji se bira svake godine; 3) tajno glasovanje; 4) ukidanje izbornoga cenzusa za zastupničke kandidate; 5) plaćanje dnevnica članovima parlamenta; 6) jednaki izborni okruzi (jednako predstavništvo). – Agitacija za Narodnu povelju proširila se na Veliku Britaniju i već 1838. održan je niz velikih mitinga sa stotinama tisuća sudionika. Na Prvoj čartističkoj skupštini 1839. u Londonu, došlo je do razmimoilaženja dviju glavnih struja u pokretu, Stranke moralne sile (Moral Force Party), na čelu s W. Lovettom, i Stranke fizičke sile (Physical Force Party), s prvakom F. O’Connorom. Kada su predstavnici umjerene struje u znak protesta napustili zasjedanje, skupština je prešla u Birmingham, proglasila »sveti mjesec«, tj. generalni štrajk ako Parlament ne ozakoni Narodnu povelju. Pobunu su vlasti ugušile policijskom i voj. silom. Skupština je nakon toga prešla u London. Pošto je Parlament u srpnju 1839. odbio peticiju za Narodnu povelju (peticija je imala 1 250 000 potpisa), izbio je ustanak u Newportu (u studenome 1839), koji je ugušen, a vođe ili protjerani ili zatvoreni. Obnova počinje 1840. kada je u Manchesteru osnovano Nacionalno čartističko društvo (National Charter Association), prva masovna radnička stranka, koja je ubrzo imala oko 40 000 članova. God. 1842. Parlamentu je predana druga peticija (s gotovo 3 500 000 potpisa), u kojoj je bilo i nekoliko soc. zahtjeva (skraćenje radnog vremena, povećanje nadnica i dr.). Peticija je odbijena, a štrajkovi koji su zbog toga izbili bili su ugušeni.
Zamiranju pokreta pridonijela je i industr. konjunktura u svezi sa sve jačim monopolističkim položajem Velike Britanije na svj. tržištu, određeno povišenje nadnica, posebno kvalificirane radne snage, ukidanje žitnih zakona, ograničavanje radnoga dana na 10 sati, stvaranje »radničke aristokracije« i dr. Čartizam se obnavlja 1848., potaknut lošom žetvom i revolucijom u Parizu. U Londonu se sastala Treća čartistička skupština i podnijela Parlamentu novu peticiju (imala je oko 5 mil. potpisa). Parlament je odbio peticiju, pokret je bio razbijen, a potpuno je nestao s polit. pozornice nakon desetak godina.
